O m2 na Interliberu
Uvod
Komentar se odnosi na odluku koja nas je sve, vjerujem, ugodno iznenadila, a prema kojoj se svim prijavljenim izlagačima najamnina prostora naplaćuje po simboličnoj cijeni od 1 kn po m2 . Briga je to za knjigu i nakladništvo koju svakako treba pozdraviti, a siguran sam kako nam je svima koji se bavimo nakladništvom svaka financijska potpora dobrodošla. Ipak, smatram kako u odluci, koja je nesumnjivo zamišljena s dobrim namjerama, ima elemenata nepravednosti, te sam stoga slobodan poslati komentar, u nadi kako će potaknuti razmišljanja izvan uskih okvira vlastite kratkotrajne koristi i pomoći da se propusti, kojih možda ima, u budućnosti ne ponove.Komentar
Na adrese nakladnika (pretpostavljam da su svi
tu poruku dobili u isto vrijeme) stigla je samo jedan dan prije početka sajma
Interliber obavijest Zagrebačkog velesajma «... o subvencioniranju
izlagačkog prostor na lnterliberu 40» kojom se domaći izlagači
izvješćuju kako će im odlukom Gradonačelnika Grad subvencionirati cijenu
unajmljenog prostora te kako će se već fakturirana stavka na računima
stornirati i prefakturirati po cijeni od 1 kn po m2. Javnim novcem,
dakle, potiče se djelatnost kojoj je poticaj itekako potreban. Na prvi pogled,
nema u tome ništa upitno. Upitan je međutim datum slanja obavijesti i donošenja
odluke. Smatram nepravednim, pa bila ta nepravda i nehotična, donositi takvu
odluku u trenutku kada ona više nikako ne može utjecati na aktivnosti i
poslovne planove onih kojih se to tiče. Ako je vjerovati tome da je odluka
uistinu donesena neposredno prije sajma i da su svi nakladnici o njoj saznali
na temelju dopisa ZV-a od 6. studenoga, neobično je da se poduzetnicima želi
subvencionirati ono što su oni spremni platiti (jer da nisu, valjda se ne bi
prijavili za sudjelovanje na sajmu). Postoji vjerojatno i model po kojem se poneki
milijun kuna koji se tako uštedio moglo bolje upotrijebiti za poticaj nakladništvu
i knjizi općenito. Što je s onim nakladnicima koji se nisu prijavili jer su
zaključili kako im je ukupna cijena nastupa previsoka, a bili bi se prijavili
da su na vrijeme znali za subvenciju? Što je s onima koji bi uzeli primjereniji
(veći) prostor da je odluka bila donesena u primjereno vrijeme, dakle da je
bila uključena u propozicije prijave za sajam? Jednostavno formulirano, čini mi
se kako smo mi svi prilikom prijave na sajam pristali na neka pravila pod
kojima se prijavljujemo, a potom su, kad je «igra» već otpočela pravila
promijenjena. Unatoč tome što je i naša kuća u stvari na dobitku takvom
odlukom, samu odluku smatram nepravednom prema dijelu nakladničke zajednice. Dugoročno
možda i štetnom (premda, moram priznati, kratkoročno dobrodošlom). Volio bih,
dragi kolegice i kolege, čuti još poneki komentar s vaše strane o tome smatrate
li kako je ispravno trošenje javnog novca na način koji, možda i nehotice,
diskriminira jedan dio zajednice kojoj je namijenjen. Nadam se kako reakcije na
ovu poruku neće biti jedino «što se ovaj buni, pa dobio je popust na prostor» i
da će barem neki od vas jednako kao i ja smatrati kako neispravna odluka ne
postaje manje neispravna ako «ja» od nje imam koristi. Nakladnike sam oduvijek
smatrao svojevrsnom intelektualnom elitom i mnogi od vas mi imponiraju
kvalitetom posla koji odrađuju, znanjem i općenito doprinosom koji daju
kulturi. Možda su ovakvi slučajevi prilika da se uistinu i pokažemo elitom i
skupinom kojoj je stalo do uređenije zajednice.
Uz srdačne pozdrave svim kolegicama i
kolegama,
Krešimir Krnic
Ibis grafika d.o.o.
Ukratko - da, nije baš neki način trošenja javnog novca, za koji jako dobro znamo kako iz naših džepova stiže u gradsku blagajnu... Da je rečeno ranije - šestica bi bila toliko pretrpana da se ne bi moglo hodati između štandova, jer u peticu baš nekako i nije moguće doći (barem prema mom iskustvu...). Da, nešto smo svi profitirali (veliki, naravno, najviše...), no i dalje ostaje cijeli niz otvorenih pitanja organizacije sajma za koje smatram da su čak i važnija od ovog, klasično mjestonačelničkog, populističkog poteza:
OdgovoriIzbriši1. zaštitari - koji ne rade svoj posao, ne provjeravaju tko ulazi i kada, a kamoli da prazne paviljone od posjetitelja na vrijeme
2. ulaz - kad je već besplatan, čemu tjeranje svih na ulaženje kroz one aparate - izravno se sve posjetitelje usmjerava u peticu
3. oznake - male, nedostatne, nejasne, velik broj ljudi niti ne zna da ima i drugi paviljon, svima je jasno da je distribucija posjetitelja debelo u korist petice
4. ventilacija - vjerojatno ne moram objašnjavati, sretan sam kao mali prasac jer smo imali štand do vrata, posljedično i dovoljno kisika da nam mozgovi normalno rade cijelo vrijeme sajma
5. cjelokupna prezentacija sadržaja sajma - na samom sajmu postoji jedino u nekim čudnim iskopiranim papirima, pred paviljonima - jad i bijeda, da ne kažem nešto gore
6. način odabira štandova - ako netko zna da to postoji, neka mi javi...
Vjerojatno bih mogao do jutra, ali sigurno nema prevelikog smisla, a ni učinka. Naravno, krivi smo mi sami jer se nikome ne da organizirati i nastupiti prema Velesajmu jedinstveno (a u principu nije niti moguće, jer će se uvijek naći "ravnopravniji od drugih", kako je to Orwell već davno lijepo formulirao.
Poštovani kolega Damire,
Izbrišihvala vam na odgovoru i komentarima. Sve što ste pobrojali stoji i svi smo već dugo svjesni nedostataka, s time da bih ja vaš popis vjerojatno okrenuo i točku 6 stavio pod 1. Ali uistinu sve je prilično maćehinski organizirano za većinu nakladnika. Nevjerojatno mi je da tolike godine svi uglavnom šute (tu i tamo bilo je ipak nekih pokušaja, ali entuzijazam kod nas brzo splašnjava). A šute zato jer je svima nekako nelagodno predložiti bolje, pametnije, pravednije rješenje ukoliko će se time možda zamjeriti nekome. Ta politika nezamjeranja nas jednostavno vodi u propast. Trebamo se svi pokrenuti i postaviti minimum korektnog međusobnog odnosa, mimo privatnih preferencija, simpatija i nezasluženih privilegija. Kad to postignemo i odnosi među ljudima bit će zdraviji, a zdravije će biti i tržište. Kolege koji su u privilegiranom položaju, primjerice,zbog višegodišnjeg najma "premium" pozicija na Interliberu, nemaju čak niti obraza da kažu, "OK slučajno smo mi privilegirani zbog nevaljalog načela raspodjele prostora i spremni smo na dogovor o tome koje bi načelo bilo pravednije." Kad pomislite da se tu radi o javnom prostoru, o javnoj ustanovi koja bi svoje resurse trebala pod jednakim uvjetima ponuditi svima zainteresiranima, ne možete ne osjetiti gorčinu u ustima i razočaranje ljudima.
Moja je inicijativa uglavnom pokušaj da potaknem kolege da kažu odgovor na jedno jednostavno pitanje - je li situacija, s obzirom na korektnost tržišnog natjecanja u našoj branši zadovoljavajuća i, ako nije, treba li se truditi da se nešto izmijeni. Ukoliko je dovoljan broj ljudi iskreno uvjeren da nešto treba mijenjati onda možemo izići s prijedlozima kako to učiniti. Ukoliko kolege ostanu začahureni zadovoljnim u svojim malim svjetovima onda ne možemo ništa nego se svatko boriti za sebe, bez razmišljanja o drugima, bez ikakve profesionalne empatije. Za mene osobno takvo je stanje tužna preslika našeg političkog habitusa i ne mogu se s time pomiriti. I siguran sam da skupina pametnih i odgovornih ljudi može učiniti razliku. Samo im treba malo vjere u sebe i nešto energije.
Poštovane kolege,
OdgovoriIzbrišiSkratit ću ovaj komentar jer se slažem sa svime što ste dosad komentirali, i taj (za naš mali štand) naknadni popust od stvarnih 1.000 kn samo donekle ublažava osjećaj nepravde koji od prvog nastupa na Interliberu, prije 15 godina, prožima to iskustvo. No, ni to nije ništa novo.
Međutim, pažljivo sam proučila katalog, rasporede štandova i tko je što dobio. Govorim dobio, jer ja zaista ne znam kako se na to utječe, a pokušala na sve načine saznati uvjete za prelazak u "elitni" paviljon. Ove godine je ostalo mnogo mjesta u tom paviljonu, naravno, zbog Algoritma. Informacija prije sajma bila je da je Velesajam kontaktirao velike izdavače/knjižare obično u okolici, te je taj prostor podijeljen među njima. Ali, mape paviljona u katalogu govore nešto posve drugo. Naime, osim tog nešto podijeljenog prostora, pa su veliki još nešto malo veći prostor osvojili, nevjerojatan je broj "manjih" štandova, tj. izlagača koji su dobili po 2 prostora u tom istom paviljonu. Ovdje ne spominjem one koji i inače imaju štandove u oba. Ovo što pišem je lako provjerljivo u katalogu.
Razumijem tržišne uvjete, ali nije nam niti ponuđeno, pa da sami odaberemo možemo li to platiti. Na taj način smo mi "mali", koji nemamo sredstva za tržišni marketing, svoja prodajna mjesta, nismo knjižare, ne preprodajemo knjige, ploče, gadgete, gramofonske ploče i druge medije, ne organiziramo aukcije knjiga, ne prodajemo majice i nakit (nešto sam sigurno i preskočila) ostali u slijepoj ulici gdje zalaze samo oni koji nas znaju potražiti, jer prate male autore (ali nagrađivane) i njihove male nakladničke poduhvate, bez obzira što opstaju i takvi na ovakvom tržištu već 15 godina.
Da, znam, vikati nepravdu nije dobro, ali drago mi je da postoji mjesto, bezdan makar, u koji i tu gorčinu mogu izliti.
Zahvaljujem,
Tatjana Jambrišak
Mentor, Zagreb
Draga Tatjana,
Izbrišihvala vam na komentaru. Problem netransparentnosti raspodjele prostora, nejasnih tržišnih uvjeta i sličnog lova u mutnom bolest je koja prati Interliber čitav niz godina. Zajednica nakladnika, koja bi se trebala brinuti za sve nakladnike, čini se, brine se najviše za članove svojeg vijeća. Nikakva mudrost ne treba kako bi se znalo da postoje bolja ili gora mjesta na sajmu (premda sva po jednakoj tarifi), ali gle čuda, nekako se uvijek složi da upravo članove vijeća Zajednice nakladnika i knjižara dopadnu najbolja mjesta. Toliko o tijelu koje bi trebalo zastupati zajednički interes. A priliku kakvu je ta ista zajednica imala sada da se pokaže kao vrijedna respekta, ne samo u nakladničkoj zajednici, već i u društvu općenito teško da ćemo ikad dobiti. Nitko, doslovno nitko iz vijeća zajednice nema nikakav komentar na spornu odluku. Zašto? Ne znam. Možda zato što svaki od članova toga vijeća ima itekakav privatni interes da zažmiri, na oba oka ako treba, kako se ne bi odrekao famoznih "stečenih prava" i u ovom slučaju određenog, za neke i pozamašnog, financijskog dobitka (odnosno popusta, kako vam draže). U svojoj diskusiji nisam htio povlačiti pitanje potpuno nepravednih kriterija raspodjele sajamskog prostora, već sam htio da ljudi iz struke iznesu svoj stav o konkretnoj "subvenciji" prostora koja nam je "s neba", odnosno od glavnog zagrebačkog mecene pala u krilo. Želio sam vidjeti postoji li u struci zrnce socijalne osjetljivosti i mogućnost gledanja u budućnost. Za sada su izostale reakcije onih najpozvanijih da o tome nešto kažu. No kad ste već spomenuli i raspodjelu prostora, osvrnuo sam se i na to u ovom odgovoru. Ali doći će i to na red malo podrobnije... Hvala vam u svakom slučaju na volji da date prinos diskusiji. Nadam se da će se i zajednica onih koji se ne libe reći svoje mišljenje povećati i da ćemo uistinu moći razgovarati o zajedničkom interesu, bez figa u džepu.
Hja, zanimljivo, da... s tim da meni od samog početka ideja postojanja nečeg što se zove Zajednica nakladnika i knjižara liči na prilično incestuozan odnos - nakladnika je bitno više od knjižara, knjižari su gotovo u pravilu i nakladnici, a nekim čudom upravo su oni ti koji drmaju cijelom pričom....
OdgovoriIzbrišiAh, izgleda da sam zaboravio stisnuti "Objavi" kada sam ranije odgovarao na ovaj komentar. Ugl. mislim ovako: točno je da je "Zajednica nakladnika i knjižara" prilično neobično tijelo. Trebali bismo barem tri: Zajednicu nakladnika; Zajednicu knjižara i Zajednicu nakladnika koji su ujedno i knjižari. Uopće nije teško zamisliti situaciju u kojoj se neki od članova trenutno postojeće zajednice mogu naći u shizofrenoj situaciji - da im nešto odgovara kao nakladnicima, ali ne i kao knjižarima. Morali bi se, osim toga, izuzimati zbog sukoba interesa onda kada neka odluka donosi više koristi jednoj ili drugoj strani koalicije.
IzbrišiIstina je, doduše, da postoji i presjek interesa nakladnika i knižara i zajednica kakva sada postoji mogla bi raspravljati samo o tome.
Dragi Krešo,
OdgovoriIzbrišikao što znaš, odluku o tom da se Zagrebački holding odrekne sredstava koje su mu – kao što i sam kažeš – nakladnici koji su sudjelovali na Interliberu bili spremni platiti, donio je gradonačelnik Milan Bandić. O tom da će pomoći nakladnicima sa smanjenjem troška najma govorio je još u proljeće ove godine, u poznatim (predizbornim) okolnostima. Potom su valjda svi zaboravili na ta obećanja, ili ih nisu uzimali u obzir (osobno sam ih smatrao dijelom predizborne kampanje). Otprilike dva tjedna uoči početka manifestacije dobili smo i račune za neuređeni izložbeni prostor prema uobičajenoj tarifi – 430 kn po metru kvadratnom uz dodatne popuste za ranije javljanje i sl. Dakle, niti osobe zadužene za pripremu sajma u ZH nisu računale da će gradonačelnik postupiti tako kako je postupio.
Vjerojatno svima kratkoročno odgovara to smanjenje cijene najma. Dakako, nepravično je prema onima koji nisu nastupili na Interliberu – ne znam ima li aktivnih nakladnika koji su zbog skupoće najma odustali; ako ih ima, bilo bi korektno da im gradonačelnik na neki drugi način pomogne, sukladno njihovoj veličini i broju objavljenih knjiga u posljednje vrijeme. Na njihovu mjestu, ja bih mu se izravno obratio.
Gledano na dulje staze nužno je da se knjizi i nakladništvu dodijeli više novca iz gradskog proračuna – i za potpore objavljivanju knjiga, i za (izravni) otkup u knjižnice, i za knjižne i druge manifestacije koje potiču čitanje i kupovanje/posuđivanje knjiga.
Ne znam kako čitati jučerašnju najavu gradonačelnika Bandića u novinskom oglasu da će nastojati da cijene najma za nakladnike i knjižare i dalje budu po kunu za metar kvadratni. Radi li se tu o sajamskim i sličnim manifestacijama koje će se priređivati iduće godine ili pak o najmu gradskih prostora za knjižare (i poslovnog prostora za nakladnike, zašto ne?). Neka bude… ali neka i uvjeti budu transparentni i na vrijeme, a informacije svima jednako dostupne.
S druge strane, u ovoj se raspravi otvara važno pitanje rasporeda izlagača na Interliberu. Bojim se da je ono gotovo nerješivo – veličina štandova nije određena ni ograničena, pa da se to može urediti ždrijebom. U postojećim paviljonima se teško može odrediti što je štand A, B ili C kategorije, pa da se to drukčije naplaćuje. A sve ovisi i o veličini štanda. Osim toga, s obzirom da svatko može izgraditi štand kako želi, pa se čak i visokim zidom ograditi od susjeda, teško je reći koja je pozicija bolja – hoću reći da zbog takva ograđivanja i potencijalno odlična pozicija može izgubiti na vrijednosti. No o svemu tom valjalo bi porazgovarati i potražiti najbolja rješenja za buduće sajmove.
Uz pozdrave,
Damir Agičić
Srednja Europa
Dragi Damire,
IzbrišiHvala ti na pomnoj analizi i na konkretnim prijedlozima. Izuzetno je važno ovo što pišeš da svima informacije trebaju biti jednako i pravovremeno dostupne. U konkretnom slučaju potpore za ovaj Interliber, moja primjedba bila je isključivo potaknuta upravo tim aspektom - nepravovremenim obavještavanjem zainteresiranih strana. A to da je Gradonačelnik u predizbornoj kampanji nešto obećao, e to je slab argument. Da je obećao svakom Zagrepčanu po 500 000 kn, malo tko bi na temelju tog obećanja kupio novi auto (premda bi bilo dosta onih koji bi samo na temelju obećanja glasovali za njega). Dakle, ako si knap sa sredstvima ili na granici isplativosti s nastupom na sajmu, vjerojatno se nećeš oslanjati na neko obećanje koje je političar dao u predizbornoj kampanji...
O nerješivosti pitanja raspodjele štandova ne mogu se potpuno složiti. Prvo iz filozofskog razloga što u praktičnim stvarima kao što je raspodjela prostora među zainteresiranim stranama postulat mora biti da je pitanje rješivo. Pitanje je samo kako. Možda nikad nećemo moći naći idealno rješenje, ali siguran sam da se može naći bolje od ovog kakvo je sada. Boljeg u smislu da zadovoljava veći broj korisnika. Znači, mi sada imamo rješenje kojim je nezadovoljan X broj korisnika. Ukoliko možemo zamisliti rješenje u kojem je nezadovoljan X-1 broj korisnika, treba o tome razmišljati. Da ne kažem kako mislim da bi se vjerojatno moglo naći rješenje u kojem bi bilo nezadovoljnih X-70 korisnika. Naravno, to podrazumjeva suglasnost oko toga da je nezadovoljstvo svakog korisnika jednako vrijedno i oko toga treba prvo postići suglasnost. Ukoliko oko toga nema suglasnosti, onda treba jasnije definirati koji je program Zajednice nakladnika i knjižara, tako da oni koji osjete da to nije tjelo koje zastupa njihove interese mogu pokušati s nekim drugim oblikom organizacije. Sažeto, sve je moguće i korektno ako je jasno i bez fige u džepu rečeno.
Poštovani kolege,
OdgovoriIzbrišislažem se sa svim iznesenim kritikama Interlibera (u vezi s problemima koji se ponavljaju iz godine u godinu). Mislim da je cijeli koncept sajma posve pogrešan i ne znam koliko se tu može išta promijeniti. Za usporedbu dodajem link s rasporedom štandova na bečkom sajmu knjiga koji se događao gotovo istovremeno s našim (u jednom paviljonu, uz popratni program po gradu). Pogledajte veličinu štandova, raspored - postoji i međunarodni dio, s hrvatskim štandom o kojemu mi ništa nije poznato, valjda je poznato Zajednici nakladnika i knjižara - količinu pozornica za predstavljanje knjiga i autora. Jer, radi se, naime, upravo o tome - o predstavljanju (novih) izdanja i njihovih autora, ne o manifestaciji moći i rasprodaji starih knjiga. Voljela bih kad bi kod nas bilo moguće organizirati nešto slično tome. "Darivanje" inače preskupih kvadrata Velesajma dobro nam je došlo u ovim groznim uvjetima knjižne distribucije i prodaje, ali ništa bitno nije promijenilo.
http://www.buchwien.at/wordpress/wp-content/uploads/2016/08/171024_BuchWien17.pdf
Draga Sanja,
Izbrišihvala vam na komentaru i vrlo instruktivnom linku na bečki sajam. Nisam imao saznanja o tome da se i tamo predstavlja Hrvatska. No uspio sam sada pretražujući pronaći članak na webu: https://www.tportal.hr/kultura/clanak/na-beckom-sajmu-knjiga-uz-380-autora-predstavit-ce-se-i-sest-hrvatskih-autora-foto-20171109?utm_source=email
Pogleao sam i mapu koju ste poslali. Vrlo instruktivno! Očito se radi o sajmu drukčije naravi od vašara koji se priređuje na Interliberu. Ne znam što bih rekao. Možda bi za nas tebalo organizirati dva sajma. Jedan na kojem bi silni i moćni mogli veličinom demonstrirati svoju moć i drugi na kojem bi se ograničio prostor tako da zainteresirani mogu uistinu vidjeti novitete. Bio bi takav sajam uistinu blagodat i za knjižničare i za razne institucije koje trebaju popuniti fondove, a sigurno i za privatne kupce koji na knjižne sajmove ne dolaze kao u neki šoping-izlet u potrazi za dobrim "dealom", već iz istinskog interesa za knjigu. Jako mi je drago što ste se javili. Čini mi se da ukupna rasprava ide u dobrom smjeru i da možda donese neki konkretan prijedlog, bez nanošenja štete ikome. Hvala vam!